уторак, 23. август 2016.

FENOMEN SABORA NA RADOČELU

Proteklog vikenda završen je još jedan sabor na planini Radočelo. I ponovo se, po ko zna koji put, pokazalo i dokazalo da je ovo i dalje najbolji i najlepši skup ovoga tipa, pa slobodno se može reći u čitavom Raškom okrugu (a i šire). Šta je to što tera sve ove ljude da dolaze na ovu planinu i čine da se tradicija ne prekine i da se ovaj sabor svake godine uspešno održava!?
Ko jednom dođe na planinu Radočelo, dolaziće i narednih godina  a zašto!?
E pa zato što je ovo najlepša planina u Srbiji!!! Da, kažem najlepša!!! Zato što to Radočelo svakako i jeste. Netaknuta priroda, bogastvo nekoliko vrsta šume, prelepi pašnjaci sa kojih se se ubira najlepši sir i kajmak (ko je ikada probao sir i kajmak sa Radočela, zna o čemu pričam). Borovnice sa Radočela, pa ko ih nije brao i jeo...
Posebna priča jeste voda koja se može naći na svakom koraku na Radočelu!? Jeste li ikada pili lepšu i hladniju vodu!? Voda koja otvara apetit da bi čovek ovde mogao i kamen pojseti!?

Kao mali odlazio sam kod babe i dede koji su čitavo leto boravili kod naše kolibe! Ah, ta koliba kako se samo spava u njoj? Mala drvena, pa naložiš oganj unutra, kad ono zahladni na Radočelu, a zna bogami i usred leta da zastudi ovde. Ujutru ti baka naspe tek pomuženog i uzvarenog mleka, od krava i ovaca koje smo čuvali po radočelskim livadama, pa milina živa!
Nažalost, bake i dede više nema a i ona koliba brvnara u kojoj su boravili, više ne postoji. Nije odolela "zubu vremena" i eno je porušena i uništena i dalje stoji na Radočelu. Suza mi krene i prorade emocije svaki put kad odem da je obiđem. Nema veze što je više nema ali za mene ona i dalje živi, ja još uvek vidim baku ispred nje koja se obraduje kad joj dođem u posetu. Deo detinjstva, proveden na Radočelu je nešto nezaboravno u mom životu.
E zato je Radočelo, najlepša planina u Srbiji! Zato ga svi mi volimo i rado mu se vraćamo! Barem za taj sabor ako ništa drugo...

A sabor je posebna priča! Ko je jednom spavao ispod bukve na Valjugi zna kakav je to doživljaj. Pa onako ujutru ustaneš rano, pa odeš na izvor Vrela da se umiješ a voda hladna kao led, sve te zmarci prođu :).
Vruća jagnjetina sa ražnja (može i prasence) ko šta ima, pa celo Radočelo zamiriše...
Eto, zato je sabor na Radočelu jedinstven događaj za sve i mesto gde  čovek dođe da uživa i oseti sve čari prelepe planine.
Kraljevo, Raška, Studenica, Rudno, Mlanča, Ušće, Devići, Ivanjica... i ne znam sve iz kojih mesta i gradova možete sresti saboraše na Radočelu, čak su ove godine i gosti iz Francuske bili na saboru.
To je naše Radočelo, jedno i jedinstveno i hvala Bogu da ga nisu pretvorili u Kopaonik ili Zlatibor, nego je ostalo onakvo kakvo i treba da bude, naše i najlepše!!!


1 коментар: