среда, 14. септембар 2016.

NA RUDNU RASTU DŽINOVSKI KROMPIRI A MI IH UVOZIMO!?

Godinama slušam priču, kako je Srbija plodna i bogata zemlja (i jeste, naravno), kako nam bez razvoja poljoprivrede i ulaganja u selo nema opstanka. Kao se sve čini da se mladi zadrže na selu (kad god čujem ovo slatko se nasmejem) a oni koji su pobegli da se vrate i da razvijaju stočarstvo i poljoprivredu. Doduše, donekle se i uspelo u tome jer smo svedoci da se poslednjih godina dosta njih "vratilo" na selo ali ne trajno,  nego ljude naterala muka. Ostalo se bez posla pa hajmo nazad na napuštenu dedovinu da sadimo maline jer je malinarstvo postalo veoma unosan biznis i može pristojno da se zaradi. Izgleda da ni u gradovima nije više tako sjajno!? Posle bombardovanja 1999. godine, nikad više naroda po selima nisi mogao da vidiš nego u periodu berbe maline? Ali nisu sad maline tema ove priče...
Mnogo pre razvoja malinarstva ljudi u studeničkim selima, isto tako mahom su sejali krompir. Svuda unaokolo mogle su se videti njive prepune zasada krompira sve dok se nije pojavila malina jer je postala  mnogo isplativija od gajenja krompira. 
Jedan od odgovora zašto je to tako, mogla bi da bude i ova fotografija gde se jasno vidi koji krompir se kupuje u srpskim megamarketima i šta su ljudi prinuđeni da jedu!? Mogao bih još da pišem o ovoj temi ali mislim da nema potrebe jer slika govori više od hiljadu reči. Znamo mi da je u Srbiji sve što dođe sa Zapada odmah prihvatljivo, moderno, fensi... Ali da je krompir uvezen iz Holandije bolji i kvalitetniji od onog od 1,4 kilograma izvađenog na Rudnu???


Нема коментара:

Постави коментар